Upravo sam slala SMS s podrobnim opisom vozila kojim sam došla: 'Mali crni mercedes. Skoro kao Smart.' al', podigavši pogled, vidjela sam ga na dogovorenom mjestu. Dražen i par kilograma opreme, ja i plahta. Tako se mi vozamo s namjerom da nađemo put do potoka. A ono selo iza sela, pa još malo dalje. Tješimo se da se isplati jer je ipak sam slap ljepota takva da je čovjeku žao što ima samo dva oka. Nadobudno stižemo na odredište kad ono pogled lijevo. Pa pogled desno. Ali...mosta nigdje. Gledamo jedno drugo kad napokon progovorimo očito: 'Most je nestao.' To nam je malo pomrsilo planove. No, nedajući se smesti, pokušali smo odglumiti Indianu Jones, pri čemu prolazim gore nego tokom pijanog izlaska. Ostala sam bez jedne šlape i bez gaćica. Kako bi Masimo rekao, bacila je sve niz rijeku. Al' nisam ja bacila ništa, samo sam bila nesposobna zadržati. Zatim je usljedilo malo probijanja kroz blato. Na snimanje otišla skoro normalna ženska, a vratila se Chupacabra.
A tokom samog fotkanja smo se lijepo na Suncu spržili, da bi se zatim u potoku oduzeli. Stvarno je odvratno hladno i ponavljam da nemam doktora ni dopunsko zdravsteno, a poznajući sebe navući ću upalu pluća. Pretjera sam. Nisam pokupila upalu pluća. Al' evo par dana kasnije pišem ovo pod dekom. Fuckin' mimoza. Ali, preživjeli smo, (za sada). I evo, ostvarili smo naumljeno; iza nas je izazovan session, a pred vama izazovne fotke. Pozdrav i toliko od mene. I hvalaaaa Dražene.
Napisala: Ena Friedrich
Pred sobom jedna od službeno najseksipilnijih Hrvatica uronjenu u okrutno hladnu vodu dobro sakrivenog potoka koji vijuga kroz prekrasnu prirodu tajnovitog mjesta. Poigrava se
komadom platna, umočen u vodu postaje proziran. Ambiciozno ga nazivamo plahtom, dok vrgolasti potok poput idealnog saveznika spretno krade njene gaćice. Zvuči kao potencionalno
dobar početak scenarija neke serije, ali nije. Samo jedna od brojnih zgoda sa proteklog snimanja.
Kad je Balašević napisao pjesmu o tome kako je tri put vidio Tita maršala, bilo bi korektno da i
ja kažem nešto o trećoj suradnji sa Enom.
I da, tri put' je bolje od dva put'.
Prošle zime, sasvim slučajno, vrteči tv programe susjedne nam države, naišao sam na emisiju koja je ugostila najistaknutije Playboyeve zečice.
To! - viknuo sam bacajući se na krevet, a kad sam ugledao na trećem stolcu sa lijeva Enu, ''starom'' je postalo potpuno jasno da se on mora posvetiti špagetima koji su se krčkali u kuhinji ako ne želi da zagore.
Premda niti danas nisam sasvim siguran što mi je želio poručiti kad je rekao:
''Ako ti nije jasna izreka leglo mu k'o budali šamar, pogledaj se u ogledalo''.
Očekivao sam hrpu glupih, nemaštovitih pitanja, kakvima obično takvi ''talk showovi'' obiluju i
trenutak u kom ona, ne mogavši više istrpiti ista, ljutito ustaje sumirajući svu povijesnu mudrost u Krlažijanskom monologu.
Umjesto toga, profinjena i graciozna Ena, precizno odmjerenim rečenicama, bez pretjeranih emocija iznosi svoje stavove. Moram priznati da mi je jedna od prisutnih kolegica, u isčekivanju Enine eksplozije, prilično odvukla pažnju svojom duhovitosču i nastupom. Bio sam jako zadovoljan kad sam nešto kasnije fotografirajući ''Fashion week'' uspio izboriti zajedničku fotografiju sa zabavnom gospođicom K. (Zahvaljujem kolegici Martini). Hura! Taj trenutak u kom mi sa zaraznim osmjehom govori ono što ja obično govorim drugima, kako stajati ispred aparata, draži mi je i od onoga pola sata kasnijeg kad mi je slavna Severina pozirala...
Okrutno hladna voda koja zapljuskuje noge Enine božanski isklesane figure dok u isto vrijeme sunčeve zrake nemilosrdno prže, a kroz misli munjevito leti gomila mentalnih slike koja treba u par riječi prenjeti potočnoj nimfi, dok ruke čvrsto stežu dio sofisticirane japanske tehnologije samo je uvod u složenu priču koju smo pokušali ispričati na jedan sasvim drugačiji način.
Bez riječi!
Fotografijama!
Hvala ti, Ena.
I znaš, neki kažu ako nisi četiri puta, to je kao da nisi niti jednom.
